Na portalu dnevno.hr objavljen je članak pod naslovom “Supruga mu naglo preminula od bolesti koja nema simptome: ‘Ljudi nisu ni svjesni’ https://www.dnevno.hr/zdravlje/supruga-mu-naglo-preminula-od-bolesti-koja-nema-simptome-ljudi-nisu-ni-svjesni-2523239/a koji senzacionalistički pokušava navesti na pomisao da je riječ o nekoj novoj bolesti koja bi trebala izazvati strah i oprez kod građana. Riječ je o članku koji je prijevod objave  britanskog portala The Independent. U članku se opisuje slučaj iz West Yorkshira, "o ženi koja nije imala nikakvih zdravstvenih problema, te je preminula u snu". U tekstu se kasnije otkriva  da su “daljnji testovi otkrili da je Ruby preminula zbog rijetkog genetskog poremećaja poznatog kao Sindrom iznenadne aritmičke smrti (SADS), koji obično ostaje neotkriven sve do smrtonosnog srčanog udara.” Tekst je dodatno opremljen nadnaslovom “Tragedija” i podnaslovom “Jeziva bolest”, te potpisan tek inicijalima.

 Komentar ove medijske objave donosi izv. prof. dr. sc. Ana Stupin:

“Dijagnoza sindroma iznenadne aritmične smrti (engl. sudden arrhythmic death syndrome, SADS) postavlja se kada netko iznenada i neočekivano umre od srčanog zastoja, ali nije jasno koji je uzrok, odnosno kada se uzrok smrti ne može objasniti obdukcijom jer se struktura srca čini normalnom. S druge strane iznenadna srčana smrt (engl. sudden cardiac death, SCD) se dijagnosticira kada se uzrok smrti može pronaći obdukcijom jer nešto nije u redu sa strukturom srca. SADS se smatra nasljednim poremećajem provodnog srčanog mišićja (tzv. električnog sustava srca), koji dovodi do nenormalnog srčanog ritma. Neki od ovih poremećaja su sindrom produženog QT intervala (LQTS), Brugada sindrom, kateholaminergička polimorfna ventrikularna tahikardija (CPVT), te progresivni poremećaj srčanog provođenja (PCCD). Postoji nekoliko stanja koja mogu uzrokovati vrlo suptilne strukturalne promjene na srcu (npr. hipertrofična kardiomiopatija, dilatacijska kardiomiopatija, aritmogena kardiomiopatija desne klijetke), no u kojima se postavlja dijagnoza SADS-a jer su strukturne promjene srca premale da bi se vidjele post mortem.

Mnogi od gore navedenih sindroma mogu se prepoznati ili se na njih može posumnjati na temelju nalaza EKG-u u mirovanju ili na testu opterećenja, ali pojedinačno su rijetki i obično se ne traže na rutinskim zdravstvenim pregledima. Jedini simptomi koji pojedinci mogu imati uzrokovani su aritmijama, te je tako često prva manifestacija bolesti upravo srčani zastoj od polimorfne ventrikularne tahikardije koja se pogoršava i prelazi u ventrikularnu fibrilaciju i iznenadnu smrt. Neki oboljeli pojedinci imaju više sreće, doživljavaju nepostojane aritmije, koje se manifestiraju kao palpitacije (osjećaj lupanja srca) ili sinkopa (prolazni gubitak svijesti), što dovodi do prepoznavanja bolesti i liječenja. Drugi oboljeli, i to oni asimptomatski ili nedijagnosticirani, mogu se identificirati u slučaju iznenadne srčane smrti u obitelji, i to ukoliko se razmotri mogućnost genetske abnormalnosti, što dovodi do probira bliskih srodnika. Nažalost, kako obdukcija žrtve ne sugerira konkretan uzrok, vrlo često se ne razmatra mogućnost naslijeđenog sindroma iznenadne smrti ili se članovi obitelji ne obavještavaju o toj mogućnosti kada se obdukcijom ne nađe uzrok srčanog zastoja.