Neophodno je da se objava u medijima ili na društvenim mrežama poziva na izvor informacija dobiven od priznatih medicinskih institucija, akademskih centara, stručnih udruženja i istraživačkih organizacija, a koje je po potrebi moguće provjeriti kod navedenih izvora. Pratite objave putem medijskih izvora koje imaju dobar ugled u novinarskoj i/ili medicinskoj zajednici.

Profesionalne medijske objave u digitalnom obliku najčešće stavljaju link na službeni izvor informaciia iz kojega su crpile podatke za objavu. Izvor je moguće provjeriti i samostalnim pretraživanjem na internetu ili direktnim kontaktom sa spomenutom ustanovom ili organizacijom. Ukoliko vas link ne vodi nikuda, ime spomenutog liječnika ili autora teksta se ne pojavljuje u tražilicama ili ne postoji nikakva slična objava na internetu, vrijeme je da upalite crveni alarm i posumnjate u vjerodostojnost informacije.

Medijski djelatnici možda rade u najboljoj vjeri, ali nisu medicinski obrazovani, te ne mogu donositi sud o tome koliko je neki podatak relevantan ili ne. S druge strane iznimno je velik broj malicioznih ili marketinških objava kojima nije cilj informiranje i edukacija javnosti o zdravlju, već profit ili neki drugi osobni interes. Medicinski stručnjaci vrlo brzo mogu vidjeti slaže li se navedeno u objavi sa stvarnim iskustvima u liječenju i prevenciji određenih zdravstvenih stanja.

Ukoliko naslov počinje s “Nećete vjerovati…” ili tvrdi da postoji lijek protiv svih bolesti odmah možete posumnjati u njegovu vjerodostojnost. Profesionalne novinarske objave uvijek imaju potpisanog autora, čije ime je provjerljivo, te se u takvim medijskim objavama nikada ništa ne prodaje. Ukoliko se u članku nešto prodaje, on ne može biti i nije vjerodostojan jer je napisan iz interesa. Također uz profesionalni medijski članak nikada ne stoje fotografije koje izazivaju snažne emotivne reakcije. Fotografije s prizorima koji izazivaju gađenje ili zgražavanje imaju za cilj psihološki djelovati na konzumenta informacije, a kako bi se privukla pozornost i natjerala na klikanje.

Medicinske informacije tražite prvenstveno kod svojeg liječnika, zatim farmaceuta te u provjerenoj znanstvenoj literaturi. Najlakši pristup je putem web stranice https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/ . Također, uvijek možete potražiti smjernice stručnih društava za liječenje pojedinih bolesti.

Svaka medijska objava morala bi sadržavati datum objave, a poželjno je da se u članku vidi i točno vrijeme objave. Obična Google pretraga ključnih riječi ili neke karakteristične fraze iz teksta koji čitate može vam pokazati gdje se on prvi put pojavio, odnosno koji mu je originalni izvor. Datum objave možete provjeriti tako što ćete ga pronaći u “izvornom kodu” (source code) stranice. Do koda dolazite desnim klikom i biranjem opcije “View page source”, koja će vam prikazati programski kod – niz informacija o stranici koju gledate. “Source code” može djelovati prilično zastrašujuće za prosječne korisnike/ce interneta, jer se radi o desetinama stranica ispunjenih slovima i brojevima. Otkrivanje datuma nastanka sadržaja, ipak, ne zahtijeva njihovo iščitavanje – dovoljno je da kombinacijom tipki “CTRL” i “F” pokrenete pretragu teksta koji je pred vama i u njemu pronađete podatak o datumu i satu kada je sadržaj objavljen. Fraze koje vas zanimaju i koje treba upisati u pretragu su “Published” ili “Date” (“objavljeno” ili “datum”, ako je kod na našem jeziku) – uz njih se najčešće nalaze podaci o tome kada je objavljen članak čiji kod gledate. Naime, na društvenim mrežama korisnici često znaju prenositi potpuno zastarjele i nerelevantne informacije, koje kod pitanja informacija o zdravlju mogu nanijeti veliku štetu.

Samo konzultiranje više izvora može vam potvrditi da je informacija uistinu utemeljena na znanosti i da je vjerodostojna. Kao što tražite drugo mišljenje za dijagnozu, potražite “drugo mišljenje” i za informacije koje ste pronašli na internetu.

Liječnici su educirani za čitanje literature i procjenu točnosti informacija koja se mogu naći u medijima. Također im je bliže korištenje literaturnih izvora, a iz užeg područja rada poznaju smjernice i preporuke stručnih društava.