left
Evo koji psihološki čimbenici utječu da povjerujemo dezinformacijama
Izvor informacija, njezin sadržaj i učestalost ponavljanja, kao i karakteristike naše osobnosti, igraju važnu ulogu u tome hoćemo li i kada povjerovati dezinformacijama, kažu u Američkom psihološkom udruženju.
Prema članku objavljenom na portalu Američkog psihološkog udruženja https://www.apa.org/topics/journalism-facts/misinformation-belief-action. istraživanja pokazuju da je otkrivanje lažnih informacija teško. Kada naiđemo na nove informacije, skloni smo se usredotočiti na njihovo razumijevanje i odlučivanje što dalje učiniti, umjesto da procjenjujemo njihovu istinitost. Ipak, prema psiholozima nekoliko je čimbenika koji mogu utjecati na to da lakše povjerujemo dezinformacijama.
Vjerojatnije je da će ljudi povjerovati dezinformacijama ako dolaze iz izvora unutar grupe, odnosno od onih koje smatraju svojim krugom ljudi, a ne iz izvora izvan grupe, ili ako izvor smatraju vjerodostojnim. Emocionalni sadržaj dezinformacija također igra važnu ulogu: ljudi će znatno lakše povjerovati lažnim informacijama koje pozivaju na emocije kao što su strah i bijes.
100 puta ponovljena laž...
Također je vjerojatnije da će vjerovati dezinformacijama koje protivnike prikazuju u negativnom svjetlu nego vjerovati dezinformacijama koje su negativne o njihovoj vlastitoj grupi. Naposljetku, veća je vjerojatnost da će ljudi vjerovati ponovljenim informacijama, čak i kada su u suprotnosti s njihovim prethodnim znanjem. Ovi nalazi sugeriraju da je važno rano zaustaviti dezinformacije.
Tjeskoba mamac za dezinformacije
Podložnost dezinformacijama pokazuje individualne razlike na temelju iskustva. Na primjer, stupanj obrazovanja, analitičko zaključivanje i računske vještine mogu povećati otpornost na dezinformacije, dok tjeskoba povećava vjerojatnost da osoba povjeruje u njih. Starije odrasle osobe možda su bolje u prepoznavanju dezinformacija nego mlađe odrasle osobe, ali je i veća vjerojatnost da će starije odrasle osobe vidjeti i podijeliti lažne informacije na društvenim medijima.
Mnogi od tih učinaka su skromni, a ključni zaključak iz postojeće literature je da vjerovanje u dezinformacije ne dovodi uvijek do promjena u stavovima, namjerama ili ponašanju osobe. Drugim riječima, ono u što vjerujemo ne pretvara se uvijek u ono što radimo. Mnoge od tih studija provedene su u laboratoriju i drugim kontroliranim okruženjima, stoga je potrebno više istraživanja u kontekstu stvarnog svijeta kako bi se utvrdio puni utjecaj dezinformacija na ponašanje i zdravlje.
