left
Piše:
Medicinski potvrđeno
Stručno tumačenje:
prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević
Virus Zapadnog Nila ponovno je punio medijske naslove, ali za 99 % zaraženih to je bolest koja prolazi bez teških posljedica
Tijekom ovogodišnje sezone u Hrvatskoj je prijavljeno 15 infekcija virusom Zapadnog Nila, dok je u Europi do kraja rujna zabilježeno više od 1.700 slučajeva. Prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević objašnjava što zapravo znači dramatična tvrdnja da „nema lijeka”, a koja u medicini jednostavno znači da ne postoji lijek koji izravno uništava virus, što nije neuobičajeno kod virusnih bolesti. Međutim, primjenjuje se potporno i simptomatsko liječenje i samo 1% zaraženih razvit će teže simptome
Virus Zapadnog Nila bio je tijekom kolovoza i rujna jedna od istaknutijih zaraznih bolesti u hrvatskim medijima. Nakon prvih potvrđenih infekcija i pronalaska virusa u uginulim pticama u Zagrebu, broj prijavljenih infekcija u Hrvatskoj porastao je na 15. Deset osoba koje su razvile simptome imalo je neuroinvazivni oblik bolesti i bilo je hospitalizirano, dok smrtni ishodi nisu zabilježeni.
Iako je vrhunac sezone komaraca iza nas, virus Zapadnog Nila nije priča koja završava s ljetom. ECDC je početkom listopada i dalje pratio lokalni prijenos u 16 europskih zemalja, a ovogodišnja epidemiološka situacija ponovno je otvorila niz pitanja: koliko je infekcija zapravo opasna, zašto većina zaraženih nema nikakve simptome, tko može razviti ozbiljnu neurološku bolest i treba li nas zabrinjavati činjenica da za ljude nema specifičnog cjepiva ni antivirusnog lijeka?
Odgovore donosi prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević, dekan Medicinskog fakulteta Osijek Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i pročelnik Zavoda za kliničku mikrobiologiju i bolničke infekcije KBC-a Osijek, te član Povjerenstva za mikrobiologiju Ministarstva zdravstva.
.png)
Senzacionalistički naslovi o širenju virusa Zapadnog Nila posljednjih tjedana stvaraju dojam neposredne opasnosti i panike. Medijski natpisi poput „podmukla bolest”, „virus se širi Europom” i „za koji nema cjepiva ni lijeka” uzrokuju opravdanu zabrinutost građana. Međutim, stvarna medicinska i epidemiološka slika znatno je umirujuća. Potrebno je ukazati na postojanje zaraze, ali istodobno objasniti zašto većina građana nema razloga za zabrinutost.
Virus Zapadnog Nila (VZN) je arbovirus iz roda Flavivirus. U prirodi se održava u enzootskom ciklusu između ptica, koje su primarni rezervoari i razmnoživači virusa i komaraca roda Culex, koji djeluju kao glavni prijenosnici. Čovjek se zarazi ubodom zaraženog komarca koji se prethodno hranio krvlju zaražene ptice. Ljudi i konji su u ovom ciklusu takozvani „slijepi” ili slučajni domaćini (engl. dead-end hosts). To znači da zaraženi čovjek razvija iznimno nisku i kratkotrajnu razinu virusa u krvi (viremiju), koja nije dovoljna da bi se komarac prilikom eventualnog ponovnog uboda zarazio i prenio bolest na drugu osobu.
Prenosi li se uobičajenim kontaktom s oboljelom osobom?
Virus se ne prenosi uobičajenim socijalnim ili fizičkim kontaktom. Bolest se ne može dobiti rukovanjem, grljenjem, ljubljenjem, kašljanjem, dodirom predmeta niti boravkom u istoj prostoriji s oboljelom osobom. Izuzetno rijetki i specifični načini prijenosa s čovjeka na čovjeka zabilježeni su isključivo u medicinskim uvjetima: putem transfuzije krvi, presađivanjem organa te iznimno rijetko s majke na dijete tijekom trudnoće ili dojenja. Zbog toga transfuziološke službe provode strogi nadzor darivatelja krvi u zahvaćenim regijama u periodu kad postoji rizik od zaraze.
Tko ima povećani rizik za teški oblik bolesti?
Ubod zaraženog komarca nipošto ne znači automatski razvoj bolesti. Ljudski imunološki sustav u velikom broju slučajeva uspješno prepoznaje i neutralizira virus na samom početku, prije nego što dođe do jakog umnožavanja virusa ili pojave simptoma. Povećani rizik za razvoj teškog neuroinvazivnog oblika imaju starije osobe, osobito starije od 65 godina, imunokompromitirani bolesnici, posebno primatelji presađenih organa, te osobe s kroničnim bolestima poput dijabetesa, arterijske hipertenzije ili kronične bubrežne bolesti. Smrtnost neuroinvazivnog oblika najčešće se procjenjuje na oko 10%, a veća je među najstarijim i imunokompromitiranim bolesnicima.
Što znači da „nema lijeka” i kada se javiti liječniku?
Za ljude ne postoji odobreno specifično cjepivo niti antivirusni lijek. Tvrdnja da „nema lijeka” zvuči dramatično, no u medicini to jednostavno znači da ne postoji lijek koji izravno uništava virus, što nije neuobičajeno kod virusnih bolesti. Međutim, primjenjuje se potporno i simptomatsko liječenje (rehidracija, antipiretici, bolnička skrb), čime se tijelu osigurava vrijeme da imunološki sustav sam eliminira virus.
Liječniku se treba javiti ako se pojave alarmantni neurološki simptomi: izrazito jaka i neuobičajena glavobolja, ukočenost vrata, preosjetljivost na svjetlost (fotofobija), zbunjenost, drhtanje udova, gubitak ravnoteže ili nagla mišićna slabost i paraliza u rukama ili nogama. Blaži simptomi groznice Zapadnog Nila najčešće prolaze uz odmor, adekvatnu hidraciju i uobičajeno kućno liječenje.
Epidemiološka situacija u Europi i Hrvatskoj
Virus Zapadnog Nila endemski je i sezonski prisutan u Europi već desetljećima. U Hrvatskoj se slučajevi bilježe od 2012. godine, uglavnom u kontinentalnim regijama (cirkuliraju sojevi linije 2). Sezona prijenosa traje od proljeća do jeseni s vrhuncem u kolovozu i rujnu. Veći broj prijavljenih slučajeva rezultat je kvalitetnijeg nadzora i ljetnih klimatskih uvjeta, a ne automatski veće opasnosti za pojedinca. U razdoblju od 2016. do 2025. godine u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 120 oboljelih od infekcije virusom Zapadnog Nila i 5 smrtnih ishoda, pri čemu je najveći broj slučajeva registriran tijekom epidemijskog vala 2018. godine (63 oboljela i 4 umrla), nakon čega su bilježene manje sezonske oscilacije s ponovnim porastom na 23 slučaja u 2024. godini.
Koje preventivne mjere zaista imaju smisla?
· Uklanjanje stajaće vode: Redovito pražnjenje posuda s vodom, oluka i bačvi u dvorištima jer su to primarna mrestilišta komaraca.
· Primjena repelenata: Nanošenje repelenata na kožu i nošenje dugih rukava svijetle boje u sumrak i svitanje.
· Zaštita prostora: Postavljanje komarnika na prozore i komunalna kontrola komaraca.
Zaključak
Virus Zapadnog Nila je stvarna zaraza o kojoj zdravstveni sustav vodi brigu, no činjenice pokazuju da nema razloga za paniku. Za 99% zaraženih bolest prolazi bez teških posljedica ili kao kratkotrajna viroza. Razumnom prevencijom rizik se svodi na minimum.
Literatura i izvori
1) European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC). Factsheet about West Nile virus infection [Internet]. Stockholm: ECDC; [citirano 2026 Oct 3]. Dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/west-nile-fever/facts
2) Vilibic-Cavlek T, Savic V, Klobucar A, Ferenc T, Ilic M, Bogdanic M, et al. Emerging trends in the West Nile virus epidemiology in Croatia in the “One Health” context, 2011-2020. Trop Med Infect Dis. 2021;6(3):140. doi:10.3390/tropicalmed6030140.
3) Anđelić Dmitrović B, Bodulić K, Kurolt IC. Phylogenomic insights into West Nile virus lineage 2 circulating in Croatia. Virol J. 2025;22(1). doi:10.1186/s12985-025-02756-0.
4) Centers for Disease Control and Prevention (CDC). West Nile Virus: Clinical Signs and Symptoms of West Nile Virus Disease [Internet]. Atlanta (GA): CDC; 2025 [citirano 2026 Oct 3]. Dostupno na: https://www.cdc.gov/west-nile-virus/
5) Gould CV, Staples JE, Guagliardo SAJ, Martin SW, Lyons S, Hills SL, et al. West Nile virus: a review. JAMA. 2025;334(7):618-628. doi:10.1001/jama.2025.8737.
