left

Piše:
Medicinski potvrđeno

Stručno mišljenje:
prof. dr. sc. Ines Bilić Ćurčić
Semaglutid opet pod optužbama, ovaj put zbog oštećenja vida: kolika je šansa da budemo među dva slučaja na 10.000 osoba godišnje?
Krajem rujna u hrvatske medijske ponovno su dospjeli naslovi vezani uz semaglutid, ovaj put zbog mogućih problema s vidom. Čitali smo da je „od lijekova za mršavljenje moguće gubiti vid“. No što zapravo znači kada čitamo da lijek „udvostručuje rizik“ i koliko je taj rizik velik u stvarnim brojkama? Objašnjava prof. dr. sc. Ines Bilić-Ćurčić
Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju šećerne bolesti i debljine posljednjih su godina pod gotovo stalnim povećalom javnosti. Krajem rujna ponovno su dospjeli u hrvatske medijske naslove, ovaj put zbog mogućih problema s vidom. Čitali smo da je „od lijekova za mršavljenje moguće gubiti vid“, da su smetnje prijavili i hrvatski pacijenti te da je moguća čak i sljepoća.
Iza tih naslova nalazi se stvarna i važna sigurnosna informacija, ali i niz detalja bez kojih je vrlo lako steći pogrešan dojam o veličini rizika. Europska agencija za lijekove uvrstila je NAION, rijetko ishemijsko oštećenje vidnog živca, među vrlo rijetke nuspojave semaglutida, djelatne tvari lijekova Ozempic, Rybelsus i Wegovy.
Koliko je „vrlo rijetko“ u stvarnim brojkama? Kako rizik istodobno može biti približno dvostruko veći, a apsolutno i dalje vrlo malen? Odnosi li se isto upozorenje i na druge lijekove koji se danas koriste za liječenje debljine i dijabetesa? I, najvažnije, treba li zbog ove informacije prekidati terapiju? Objašnjava prof. dr. sc. Ines Bilić-Ćurčić, dr. med., specijalistica interne medicine i subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije, redovita profesorica Medicinskog fakulteta Osijek.

Koliko se trebamo zabrinuti zbog vrlo rijetke nuspojave?
Lijekovi koji se koriste u liječenju šećerne bolesti tipa 2 i debljine posljednjih su godina među najčešće spominjanim lijekovima u javnosti. Zato ne iznenađuje da svaka nova informacija o njihovoj sigurnosti privlači veliku pozornost. Problem nastaje kada se podatak o vrlo rijetkoj nuspojavi prevede u naslov poput „od lijekova za mršavljenje moguće je gubiti vid“, bez objašnjenja koliko je taj rizik zapravo velik i na koje se lijekove odnosi.
Europska agencija za lijekove (EMA) zaključila je 2025. godine, nakon procjene kliničkih ispitivanja, epidemioloških istraživanja, podataka praćenja sigurnosti nakon stavljanja lijeka u promet i druge dostupne literature, da se nearteritična prednja ishemijska optička neuropatija – NAION – treba smatrati vrlo rijetkom nuspojavom semaglutida. Zaključak se odnosi na lijekove koji sadrže semaglutid, odnosno Ozempic, Rybelsus i Wegovy. To je važna sigurnosna informacija. Ali jednako je važno razumjeti što ona znači i što ne znači.

Što je uopće NAION?
Semaglutid pripada skupini agonista receptora za glukagonu sličan peptid 1, odnosno GLP-1 receptorskih agonista. Oponaša djelovanje prirodnog hormona GLP-1: povećava lučenje inzulina kada je glukoza povišena, smanjuje lučenje glukagona te djeluje na centre za regulaciju apetita, povećavajući osjećaj sitosti i smanjujući glad i unos hrane.
Važno je pritom razlikovati pojedine lijekove i njihove registrirane indikacije. Ozempic i Rybelsus odobreni su za liječenje šećerne bolesti tipa 2, dok je Wegovy odobren za liječenje debljine odnosno prekomjerne tjelesne mase uz pridružene bolesti, zajedno s promjenama prehrane i tjelesne aktivnosti. Ozempic, dakle, u Europskoj uniji nije lijek registriran za liječenje debljine, iako je djelatna tvar ista – semaglutid.
Što je NAION?
NAION je kratica za non-arteritic anterior ischemic optic neuropathy, odnosno nearteritičnu prednju ishemijsku optičku neuropatiju. Riječ je o poremećaju kod kojega dolazi do nedostatne prokrvljenosti prednjeg dijela vidnog živca. Najčešće se očituje naglim, bezbolnim smanjenjem vida na jednom oku, često uz ispad dijela vidnog polja. Oštećenje može biti trajno. NAION nije isto što i dijabetička retinopatija i nije riječ o „odvajanju mrežnice“, nego o ishemijskom oštećenju vidnog živca.
Važno je znati i da NAION nije bolest koja se pojavila s GLP-1 receptor agonistima. Postojala je mnogo prije njih, a među poznatim čimbenicima rizika nalaze se starija životna dob, šećerna bolest, arterijska hipertenzija, dislipidemija, opstruktivna apneja u snu i određene anatomske karakteristike vidnog živca.
Za sada također nije razjašnjen biološki mehanizam kojim bi semaglutid mogao povećavati rizik NAION-a. Regulatorni zaključak temelji se na ukupnosti sigurnosnih podataka i uočenoj povezanosti, a ne na dokazanom mehanizmu nastanka.
Što zapravo znači „vrlo rijetka nuspojava“?
U regulatornoj terminologiji Europske unije nuspojave se razvrstavaju prema učestalosti. „Vrlo rijetka“ znači učestalost manju od jednog slučaja na 10.000 liječenih osoba, a EMA je u svojoj komunikaciji o semaglutidu to pacijentima približila formulacijom da NAION može zahvatiti do približno jedne na 10.000 osoba koje uzimaju semaglutid. Drugim riječima, oznaka „vrlo rijetko“ ne znači da rizik ne postoji. Ali ne znači ni da će značajan dio bolesnika razviti komplikaciju. Upravo je tu važno razlikovati relativni od apsolutnog rizika.
Kako rizik može biti dvostruko veći, a istodobno vrlo malen?
Na prvi pogled tvrdnja da neki lijek „udvostručuje rizik gubitka vida“ zvuči dramatično. Međutim, relativni rizik bez podatka o početnom, apsolutnom riziku može biti vrlo varljiv. Primjerice, ako se neki događaj bez lijeka javlja kod približno jedne osobe na 10.000 tijekom godine dana, a uz lijek kod približno dvije osobe na 10.000, relativni rizik je približno dvostruko veći. Ali apsolutna razlika iznosi samo jedan dodatni slučaj na 10.000 osoba-godina liječenja.
Upravo približno takvu veličinu rizika navodi EMA: epidemiološke studije u osoba sa šećernom bolešću tipa 2 pokazale su približno dvostruko povećanje relativnog rizika, što odgovara približno jednom dodatnom slučaju NAION-a na 10.000 osoba liječenih tijekom jedne godine.
Velika dansko-norveška kohortna studija pruža dobar primjer. U njoj je prilagođeni relativni rizik NAION-a kod korisnika semaglutida bio oko 2,8 puta veći nego kod korisnika SGLT2 inhibitora, ali je apsolutna razlika iznosila približno 1,4 dodatna slučaja na 10.000 osoba-godina. Drugo veliko dansko istraživanje našlo je incidenciju od približno 2,28 slučajeva na 10.000 osoba-godina među korisnicima semaglutida nasuprot približno 0,93 slučaja na 10.000 osoba-godina u osoba koje nisu bile izložene semaglutidu. Relativni rizik ponovno je bio nešto više nego dvostruk, ali je apsolutni broj događaja ostao vrlo malen. To je razlog zbog kojeg u medicini uvijek treba prikazivati oba podatka.
Pojedine opservacijske studije pokazale su povećan rizik, dok ga druge nisu potvrdile. Primjerice, velika multinacionalna analiza gotovo 300.000 osoba s dijabetesom, debljinom ili njihovom kombinacijom nije pokazala statistički značajno povećanje rizika NAION-a povezano sa semaglutidom.
Novija sustavna analiza randomiziranih kliničkih ispitivanja pronašla je signal mogućeg povećanja NAION-a, ali su autori naglasili da je broj događaja malen i da podaci još nisu dovoljni za preciznu procjenu veličine rizika. EMA je zato svoju odluku temeljila na ukupnosti dokaza, a ne na jednoj studiji. Nakon procjene svih raspoloživih podataka zaključila je da je povezanost dovoljno uvjerljiva da NAION bude uvršten među vrlo rijetke nuspojave semaglutida. To je bitno drugačija poruka od tvrdnje da će semaglutid kod većeg broja ljudi dovesti do sljepoće.
Zašto je šećerna bolest važna pri tumačenju rezultata?
Osobe sa šećernom bolešću već imaju povećan rizik niza očnih bolesti, neovisno o tome uzimaju li semaglutid. Dijabetička retinopatija jedna je od najvažnijih mikrovaskularnih komplikacija dijabetesa, a njezin rizik raste s duljinom trajanja bolesti i lošijom regulacijom glikemije. Katarakta i druge očne bolesti također se u osoba s dijabetesom pojavljuju češće i ranije. Dijabetes, hipertenzija, dislipidemija, debljina i opstruktivna apneja u snu istodobno su česti među osobama kojima se propisuje semaglutid, ali i među osobama koje imaju povećan početni rizik za NAION.
Zato je u opservacijskim istraživanjima teško potpuno razdvojiti učinak samoga lijeka od rizika koji proizlazi iz bolesti i karakteristika bolesnika kojima se lijek propisuje. Moderne epidemiološke metode pokušavaju te čimbenike statistički kontrolirati, ali takva istraživanja ne mogu ukloniti baš sve moguće izvore pristranosti. Treba razlikovati NAION i od ranije poznatog problema pogoršanja dijabetičke retinopatije kod dijela bolesnika s postojećom retinopatijom i vrlo brzim poboljšanjem glikemije. Riječ je o dva različita klinička problema i nije opravdano sve poremećaje vida tijekom terapije semaglutidom stavljati pod isti nazivnik.
Možemo li ovaj nalaz prenijeti na liraglutid, dulaglutid ili tirzepatid?
EMA-in regulatorni zaključak odnosi se na semaglutid, a ne na sve GLP-1 receptorske agoniste. Liraglutid i dulaglutid također djeluju preko GLP-1 receptora, dok je tirzepatid dvostruki agonist GIP i GLP-1 receptora. Sličnost mehanizma djelovanja nije dovoljna da se nuspojava jednog lijeka automatski proglasi nuspojavom cijele skupine. Za dokazivanje tzv. „class effecta“ potrebni su podaci koji pokazuju isti signal kod drugih lijekova. Trenutačno nema opravdanja da se EMA-in zaključak za semaglutid jednostavno preslika na liraglutid, dulaglutid ili tirzepatid. To je osobito važno sada kada je dostupnost ovih lijekova u Hrvatskoj veća. HZZO je 23. rujna 2026. objavio odluku o stavljanju tirzepatida na Dopunsku listu lijekova za određene bolesnike sa šećernom bolešću tipa 2, uz doplatu. To, međutim, nema neposredne veze s EMA-inim sigurnosnim signalom za semaglutid.
Što zapravo znači „prijavljena sumnja na nuspojavu“?
Ovo je još jedno područje na kojemu brojke lako mogu biti pogrešno protumačene. Kada bolesnik ili zdravstveni radnik prijavi sumnju na nuspojavu, to znači da se neki zdravstveni događaj dogodio tijekom ili nakon uzimanja lijeka i da postoji sumnja na moguću povezanost.
Sama prijava ne dokazuje da je lijek uzrokovao događaj.
EMA izričito navodi da postojanje sigurnosnog signala ili prijave ne znači samo po sebi da je lijek uzrok događaja. Uzrok može biti osnovna bolest, drugi lijek, drugi čimbenik rizika ili kombinacija okolnosti. Upravo zato se prijave prikupljaju u velikim bazama poput EudraVigilancea i potom analiziraju zajedno s kliničkim ispitivanjima, epidemiološkim studijama i drugim dokazima. Stoga podatak da je HALMED zaprimio nekoliko prijava očnih događaja kod osoba koje su uzimale različite lijekove iz ove terapijske skupine ne znači da su svi ti događaji bili uzrokovani lijekovima, niti da svi navedeni lijekovi nose isti rizik.
Farmakovigilancija upravo tako funkcionira: prijava stvara signal; signal se istražuje; tek ukupnost podataka omogućuje procjenu postoji li stvarna uzročno-posljedična povezanost.
Koji simptomi zahtijevaju hitnu reakciju?
EMA preporučuje da se bolesnik koji tijekom liječenja semaglutidom primijeti nagao gubitak vida ili naglo odnosno brzo pogoršanje vida bez odgode javi liječniku. Ako oftalmološka obrada potvrdi NAION, terapiju semaglutidom treba prekinuti. To nije situacija za čekanje redovite kontrole za nekoliko tjedana ili mjeseci. S druge strane, činjenica da je određena nuspojava vrlo rijetka ne opravdava preventivno ukidanje lijeka svim osobama koje ga uzimaju.
Treba li zbog ove vijesti prestati uzimati semaglutid?
Svaki lijek ima koristi i moguće rizike. Kod semaglutida korist može uključivati znatno poboljšanje glikemije, smanjenje tjelesne mase te, u odgovarajućim skupinama bolesnika, smanjenje kardiovaskularnog i bubrežnog rizika. Odluku o liječenju zato treba donositi prema individualnom omjeru koristi i rizika, a ne prema jednom medijskom naslovu. Prekid terapije bez razgovora s liječnikom može dovesti do ponovnog pogoršanja glikemije, povećanja tjelesne mase i gubitka drugih učinaka zbog kojih je lijek uveden. Nova sigurnosna informacija svakako treba biti poznata liječnicima i bolesnicima. Ona znači da kod naglog gubitka ili brzog pogoršanja vida treba odmah reagirati i da NAION treba uzeti u obzir. Ali poruka nije da semaglutid „uzrokuje sljepoću“ kod značajnog broja korisnika.
Preciznija poruka glasi: semaglutid je povezan s povećanjem rizika jedne ozbiljne očne bolesti, ali je ta nuspojava vrlo rijetka. Relativni rizik može biti približno dvostruko veći, dok apsolutni višak rizika iznosi približno jedan dodatni slučaj na 10.000 osoba-godina liječenja. Upravo ta razlika između relativnog i apsolutnog rizika često nestane iz medijskog naslova, a za donošenje ispravne medicinske odluke ona je presudna.
Zaključno
EMA-ina odluka o uvrštavanju NAION-a među vrlo rijetke nuspojave semaglutida predstavlja važnu novu sigurnosnu informaciju koju ne treba ni ignorirati ni dramatizirati. Bolesnici trebaju znati prepoznati naglu promjenu vida i tada odmah potražiti liječničku pomoć. Istodobno, postojeći podaci ne opravdavaju samoinicijativni prekid terapije, generaliziranje rizika na sve lijekove za liječenje debljine ili tvrdnju da ti lijekovi u pravilu dovode do gubitka vida.
U medicini nije dovoljno pitati postoji li rizik. Treba pitati koliki je rizik, u koga se javlja, koliko je pouzdano dokazan i kako se uspoređuje s koristima liječenja. U slučaju semaglutida i NAION-a upravo je taj kontekst najvažniji.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zdravlje bez mitova: vodič kroz informacije u digitalnom okruženju“, koji se sufinancira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije
Literatura
2. Simonsen E, et al. Use of semaglutide and risk of non-arteritic anterior ischemic optic neuropathy: a Danish-Norwegian cohort study. Diabetes Obes Metab. 2025. doi:10.1111/dom.16316. PubMed: PMID 40098249
3. Grauslund J, Abou Taha A, Dehghani Molander L, Kawasaki R, Möller S, Højlund K, et al. Once-weekly semaglutide doubles the five-year risk of nonarteritic anterior ischemic optic neuropathy in a Danish cohort of 424,152 persons with type 2 diabetes. Int J Retina Vitreous. 2024;10(1):97. doi:10.1186/s40942-024-00620-x. PubMed: PMID 39696569
4. Weng CH, et al. Association between semaglutide and nonarteritic anterior ischemic optic neuropathy: a multinational population-based study. Ophthalmology. 2025. doi:10.1016/j.ophtha.2024.10.030. PubMed: PMID 39491755
5. Liu Z, Raveendran D, Fourlanos S, Chong EW. Rate and risk of nonarteritic anterior ischemic optic neuropathy with semaglutide use for diabetes and weight loss: a systematic review and meta-analysis. Ophthalmology. 2026;133(5):589-598. doi:10.1016/j.ophtha.2025.12.022. PubMed: PMID 41475544
6. Lampsas S, Agapitou C, Oikonomou E, Siasos G, Theodossiadis P, Tsivgoulis G, Lambadiari V, Chatziralli I. Semaglutide and risk of Non-Arteritic Anterior Ischemic Optic Neuropathy (NAION) in type 2 diabetes mellitus: A systematic review and meta-analysis. Graefes Arch Clin Exp Ophthalmol. 2026 Sep;264(9):2611-2621. doi: 10.1007/s00417-026-07291-4. PubMed: PMID 42201355
7. European Medicines Agency. Ozempic: EPAR – European Public Assessment Report [Internet]. Amsterdam: EMA [pristupljeno 14. listopada 2026.]. Dostupno na: EMA – Ozempic EPAR
8. European Medicines Agency. Wegovy: EPAR – European Public Assessment Report [Internet]. Amsterdam: EMA [pristupljeno 14. listopada 2026.]. Dostupno na: EMA – Wegovy EPAR
9. European Medicines Agency. Rybelsus: EPAR – European Public Assessment Report [Internet]. Amsterdam: EMA [pristupljeno 14. listopada 2026.]. Dostupno na: EMA – Rybelsus EPAR
10. European Medicines Agency. Signal management [Internet]. Amsterdam: EMA [pristupljeno 14. listopada 2026.]. Dostupno na: EMA – Signal management








