left
Piše:
Medicinski potvrđeno
Stručno tumačenje:
prof. dr. sc. Ines Drenjančević
Razbijamo mitove o unosu tekućine - Koliko vode doista trebamo i kada nam trebaju elektroliti?
Dvije litre vode dnevno, osam čaša, elektroliti nakon svakog znojenja, mineralna voda ili čak mlijeko kao „bolji“ izbor – savjeta o hidrataciji u digitalnom prostoru ne nedostaje. No potrebe za tekućinom nisu jednake za sve. Prof. dr. sc. Ines Drenjančević objašnjava što određuje koliko nam je vode potrebno, kada elektroliti imaju smisla i zašto nekim ljudima savjet „pijte što više“ može biti pogrešan.
Hidratacija se najčešće spominje tijekom velikih ljetnih vrućina, ali pitanje koliko tekućine trebamo nije samo sezonsko. Na potrebe organizma utječu tjelesna aktivnost, temperatura okoline, prehrana, dob, zdravstveno stanje, lijekovi koje uzimamo, ali i gubitak tekućine tijekom bolesti.
Upravo zato jednostavne poruke poput „svatko treba dvije litre vode dnevno“ ili „ako se znojimo, trebaju nam elektroliti“ mogu biti korisne kao opći podsjetnik, ali ne i kao univerzalna zdravstvena preporuka.
Dodatnu zabunu stvaraju različiti napitci koji se danas predstavljaju kao bolji izbor za hidrataciju: mineralne vode s većim udjelom minerala, sportski napitci, pripravci s elektrolitima, oralne rehidracijske otopine, pa čak i tvrdnje da mlijeko hidratizira „bolje“ od vode.
Što od svega toga vrijedi za prosječnu zdravu osobu, a kada se preporuke moraju prilagoditi pojedincu?
Stručno tumačenje donosi nam prof. dr. sc. Ines Drenjančević
Koliko vode trebamo?
1. Postoji li univerzalna količina vode koju bi odrasla osoba trebala popiti dnevno?
Ne postoji jedna količina koja odgovara svima. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) navodi oko 2,0 L ukupne vode dnevno za odrasle žene i 2,5 L za muškarce, ali to uključuje vodu iz svih napitaka i hrane, a ne dvije litre vode koju treba popiti. Potrebe rastu pri visokim temperaturama, tjelesnoj aktivnosti i većem gubitku tekućine znojenjem. Zato je važnije razmišljati o ravnoteži između onoga što unesemo i onoga što izgubimo.
2. Je li pravilo „osam čaša“ ili „dvije litre vode dnevno“ medicinska preporuka koja vrijedi za sve?
Ne. To je pojednostavljeno pravilo koje može poslužiti kao podsjetnik, ali nije univerzalna medicinska preporuka. Potrebe ovise o tjelesnoj masi, prehrani, aktivnosti, temperaturi i zdravstvenom stanju. Kod zdravih ljudi osjećaj žeđi važan je fiziološki signal, iako kod starijih osoba može biti manje pouzdan ili nije prisutan. Tada se traže drugi znakovi dehidracije tj. manjka tjelesne vode.
3. Treba li zdrava osoba koja tijekom ljetnog dana obavlja uobičajene aktivnosti uz vodu dodatno uzimati elektrolite?
U pravilu ne. Ako osoba normalno jede i pije te nema velikih gubitaka znojenjem, voda je dovoljna za svakodnevnu hidrataciju. Elektroliti postaju važniji kada su gubici tekućine i soli veći i dulje traju.
A što je s mineralnom vodom?
Mineralna voda također je voda i potpuno je prikladna za hidrataciju. Razlika je u njezinu mineralnom sastavu. Prirodna mineralna voda razlikuje se od obične pitke vode po podrijetlu, čistoći na izvoru i karakterističnom, relativno stabilnom sadržaju minerala.
Međutim, više minerala ne znači automatski i bolju hidrataciju. Mineralne vode međusobno se mogu znatno razlikovati po količini natrija, kalcija, magnezija i drugih minerala. Zato je korisno pogledati deklaraciju, osobito ako osoba mora ograničiti unos natrija. To je posebno važno kod nekih osoba sa srčanim zatajenjem ili bubrežnom bolešću. Kod njih nije problem sama činjenica da je voda mineralna, nego njezin sastav i, ovisno o zdravstvenom stanju, ukupna količina tekućine koju smiju unositi. Kod nekih bubrežnih bolesnika važan je i unos kalija.
Dakle, za većinu zdravih ljudi mineralna voda može biti sasvim dobar izbor za svakodnevnu hidrataciju, ali nije potrebno tražiti vodu s najvećim mogućim sadržajem minerala. Dapače, treba biti svjestan svog zdravstvenog stanja i mogućeg rizika od prekomjernog unosa minerala.
Kada nam elektroliti doista trebaju?
4. Kada elektroliti imaju smisla?
Kod dugotrajnog ili intenzivnog znojenja, primjerice pri sportu ili teškom fizičkom radu na vrućini, napitak s elektrolitima može pomoći nadoknadi natrija i drugih elektrolita. Kod proljeva i povraćanja važna je oralna rehidracijska otopina (ORS), posebno formulirana za nadoknadu vode i elektrolita. Ona nije isto što i mineralna voda ili sportski napitak.
5. Može li se znanstveno korektno reći da mlijeko hidratizira bolje od vode?
Ne. U kontroliranom istraživanju na 72 zdrava muškarca pratilo se koliko se tekućine zadržava, odnosno koliko se izluči mokraćom tijekom četiri sata. Mlijeko je dovelo do manjeg gubitka tekućine nego voda. Zašto? Mlijeko osim vode sadrži elektrolite, ugljikohidrate i proteine, a sastav napitka utječe na to koliko se tekućine kratkoročno zadržava u organizmu, a ne o tome da je mlijeko općenito „zdravije” ili uvijek bolji izbor za hidrataciju od vode.
Voda pritom ima važnu praktičnu prednost: ne sadrži kalorije, dok mlijeko sadrži energiju, pa se njegov unos treba promatrati i u kontekstu ukupnog energetskog i nutritivnog unosa.
Zašto savjet „pijte što više“ nije dobar za svakoga?
6. Koje skupine trebaju biti posebno oprezne s unosom tekućine?
Poseban oprez potreban je starijim osobama te ljudima sa srčanim, bubrežnim i nekim drugim kroničnim bolestima. Stariji ljudi imaju veći rizik od bolesti povezanih s vrućinom, a kod njih i osjećaj žeđi i sposobnost prilagodbe organizma na toplinu mogu biti promijenjeni.
Kod srčanog zatajenja ili uznapredovale bubrežne bolesti nekim je osobama propisano ograničenje ukupnog unosa tekućine. U takvoj situaciji savjet „pijte što više“ nije primjeren. Važno je slijediti individualne upute liječnika. Kod srčanog zatajenja važan može biti i unos natrija jer višak natrija potiče zadržavanje tekućine.
Važnu ulogu imaju i lijekovi. Diuretici mogu pridonijeti gubitku tekućine i elektrolita, dok pojedini lijekovi za krvni tlak i druge skupine lijekova mogu utjecati na žeđ, krvni tlak, znojenje, regulaciju tjelesne temperature ili ravnotežu elektrolita. Posebnu pozornost zahtijevaju određene kombinacije lijekova, primjerice ACE-inhibitor ili ARB s diuretikom.
To ipak ne znači da treba samostalno prekidati ili mijenjati terapiju. Ako osoba uzima lijekove koji utječu na ravnotežu tekućine ili ima propisano ograničenje tekućine, tijekom velikih vrućina treba se posavjetovati s liječnikom o eventualnoj prilagodbi.
Kada manjak tekućine postaje ozbiljan?
7. Koji su jednostavni znakovi manjka tekućine i kada dehidracija zahtijeva liječničku pomoć?
Žeđ, suha usta, tamnija mokraća, umor, glavobolja, slabost ili omaglica mogu upozoriti na manjak tekućine. Ako se pojave izrazita slabost, opetovano povraćanje, nesvjestica, zbunjenost ili poremećaj svijesti, potrebna je hitna procjena. Poremećaj svijesti ne treba pripisati samo „običnoj dehidraciji“, jer može upućivati i na ozbiljnu toplinsku bolest.
VODA, MINERALNA VODA, ELEKTROLITI I REHIDRACIJA – ŠTO KADA?
Voda
Za svakodnevnu hidrataciju zdrave osobe i uobičajene aktivnosti – jednostavan i primjeren izbor.
Mineralna voda
Jednako pridonosi hidrataciji, a uz vodu sadrži različite količine minerala. Može se svakodnevno piti, ali veći sadržaj minerala ne znači automatski bolju hidrataciju. Kod osoba kojima je preporučeno ograničiti natrij treba pogledati deklaraciju. Prirodne mineralne vode u EU moraju imati naveden analitički sastav.
Elektroliti
Mogu imati smisla kod dugotrajnog i obilnog znojenja, intenzivnog sporta ili teškog fizičkog rada na vrućini, osobito kada su gubici natrija značajni.
Oralna rehidracijska otopina (ORS)
Nije isto što i mineralna voda ili sportski napitak. Namijenjena je nadoknadi vode i elektrolita kod stanja poput proljeva i povraćanja.
Mlijeko
Sadrži mnogo vode, ali i elektrolite, proteine i ugljikohidrate te u eksperimentalnim uvjetima može zadržati više tekućine nego voda. To ne znači da ga treba koristiti kao zamjenu za vodu u svakodnevnoj hidrataciji.
Posebne okolnosti
Kod starije dobi, bolesti srca ili bubrega te uz određene lijekove potrebe i ograničenja mogu biti drugačiji. Tada količinu tekućine i izbor napitaka treba uskladiti sa zdravstvenim stanjem i preporukom liječnika posebice s obzirom na sastav elektrolita u tekućini (natrija i kalija).
Napomena: Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zdravlje bez mitova: vodič kroz informacije u digitalnom okruženju“, koji se sufinancira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
