left
.png)
Piše:
Medicinski potvrđeno

Stručno tumačenje:
prof. dr. sc. Ines Bilić Čurčić
Je li istina da ljetno sunce ne povećava vitamin D?! Cijelo smo ljeto na suncu, a mediji tvrde da nam ni to nije dovoljno za vitamin D?
Jedan medijski naslov ovoga je ljeta ustvrdio da ljetno sunce ne povećava razinu vitamina D, pozivajući se na novo znanstveno istraživanje. No može li se rezultat dobiven među 299 pripadnika dviju visokorizičnih skupina u sjevernoj Britaniji doista primijeniti na sve ljude? U prvom tekstu projekta „Zdravlje bez mitova“ provjeravamo što istraživanje zapravo pokazuje, a što iz njega ne možemo zaključiti.
„Ne, ljetno sunce ne povećava razinu vitamina D.“ Tako je glasio naslov teksta objavljenog 10. kolovoza na portalu Živim/Jutarnji list, uz poruku da je nova studija „razbila mit“. Već u nastavku istog članka, međutim, postaje jasno da priča nije tako jednostavna: istraživanje se nije odnosilo na opću populaciju, nego na starije osobe i odrasle osobe tamnije pigmentacije kože u sjevernoj Britaniji.
Istraživanje objavljeno u časopisu European Journal of Clinical Nutrition uključilo je 299 ispitanika. Nedovoljna ili manjkava razina vitamina D utvrđena je kod 54,8 posto starijih ispitanika i 72,1 posto ispitanika tamnije kože, a te se stope nisu značajno smanjile ni tijekom ljetnih mjeseci. Autori su zaključili da kod tih visokorizičnih skupina oslanjanje na sunčevu svjetlost nije dovoljno za ispravljanje nedostatnog statusa vitamina D.
Ali to nije isto što i tvrdnja da sunce ne povećava vitamin D.
Upravo je razlikovanje onoga što istraživanje doista pokazuje od zaključka koji mu se naknadno pripisuje važno za zdravstvenu pismenost. Što se zapravo događa s vitaminom D kada smo izloženi suncu, zašto ljeto nekim ljudima nije dovoljno i možemo li na temelju ovog istraživanja izvući zaključak koji vrijedi za sve?
Objašnjava prof. dr. sc. Ines Bilić Čurčić.

Sunce stvara vitamin D, ali ne jednako kod svih
Vitamin D često se naziva „sunčevim vitaminom“ jer ga naše tijelo može stvarati u koži. Kada UVB zračenje valne duljine približno 290–320 nm dopre do kože, 7 dehidrokolesterol pretvara se u previtamin D3, a zatim u vitamin D3. Zato naslov da „ljetno sunce ne povećava razinu vitamina D“ nije ispravan kao opći zaključak. Točnije je reći da ljetno sunce nekim ljudima nije dovoljno da postignu zadovoljavajući status vitamina D. Na kožnu sintezu utječu geografska širina, godišnje doba i doba dana, naoblaka i onečišćenje, količina izložene kože, vrijeme provedeno vani, pigmentacija kože, dob te uporaba zaštite od sunca. Melanin apsorbira dio UVB zračenja pa osobe tamnije kože za istu proizvodnju vitamina D trebaju veću UVB izloženost, dok se sa starenjem smanjuje sposobnost kože da sintetizira vitamin D.
Studija objavljena 2026. uključila je 299 osoba u sjevernoj Britaniji: osobe starije od 65 godina te odrasle osobe tamnije pigmentacije kože, odnosno Fitzpatrick IV–VI. Vrijednost 25(OH)D nižu od 50 nmol/L, što je u radu definirano kao insuficijencija ili deficit vitamina D, imalo je 54,8 % starijih i 72,1 % ispitanika tamnije kože, a učestalost takvih vrijednosti nije se smanjila ni tijekom ljeta. To je važan nalaz, ali ne dokazuje da sunce ne povećava vitamin D u ljudi općenito. Studija nije bila reprezentativan presjek cijele populacije niti je ispitivala učinak kontrolirane izloženosti suncu. Na status vitamina D dodatno utječu prehrana, apsorpcija i metabolizam. Zaključak je zato precizniji: sunce omogućuje sintezu vitamina D, ali ljeto nije jamstvo da će svi postići dostatnu razinu. Drugim riječima, nalaz iz visokorizične skupine ne smije se pretvoriti u univerzalnu poruku za sve ljude. Ovaj primjer pokazuje zašto je kod zdravstvenih informacija važno pogledati dalje od naslova. Istodobno mogu biti točne dvije stvari: sunčevo UVB zračenje sudjeluje u stvaranju vitamina D u koži, ali kod dijela ljudi ni ljetni mjeseci neće biti dovoljni za postizanje zadovoljavajuće razine. Zato se iz pitanja o suncu prirodno otvara i drugo pitanje koje se često pojavljuje u digitalnom prostoru — znači li to da bismo svi trebali uzimati dodatke vitamina D?

Trebamo li svi uzimati vitamin D?
Nedostatan status vitamina D može postojati i ljeti. Posebno su ugrožene starije osobe, ljudi tamnije kože, osobe koje malo borave na otvorenom ili prekrivaju većinu kože, štićenici ustanova, bolesnici s malapsorpcijom, nakon barijatrijskih zahvata te osobe s bolestima ili terapijama koje mijenjaju metabolizam vitamina D. Važno je, međutim, ne pretvoriti taj rizik u poruku da bi svi trebali uzimati vitamin D tijekom cijele godine. Suvremene smjernice Europskog endokrinološkog društva ne preporučuju rutinsko mjerenje 25(OH)D u zdravih odraslih bez jasne indikacije, niti rutinsku suplementaciju dozama iznad uobičajenog preporučenog unosa u zdravih odraslih mlađih od 75 godina. Testiranje ima više smisla kada postoji klinička sumnja na manjak vitamina D ili stanje u kojem bi rezultat mogao promijeniti liječenje, primjerice kod osteomalacije, hipokalcemije, osteoporoze, malapsorpcije, bolesti bubrega ili jetre, nakon barijatrijskog zahvata ili terapija koje utječu na njegov metabolizam. Ni kod vitamina D ne vrijedi pravilo „više je bolje“. Pretjerano i dugotrajno uzimanje može dovesti do hiperkalcemije i hiperkalciurije, mučnine, slabosti, žeđi i učestalog mokrenja, bubrežnih kamenaca, oštećenja bubrega te kalcifikacija mekih tkiva. Posebno treba paziti na kombiniranje više dodataka koji istodobno sadrže vitamin D. Suplementacija ima jasnu ulogu kada postoji medicinska indikacija, ali nema dokaza da podizanje vitamina D iznad potrebnih vrijednosti u zdravih ljudi usporava starenje ili pruža dodatnu „anti-age“ korist. Tu prestaje medicina utemeljena na dokazima, a počinje wellness marketing. Za većinu zdravih ljudi važniji su uravnotežena prehrana, razumno izlaganje suncu i prepoznavanje rizičnih stanja nego samoinicijativno uzimanje visokih doza.
Reference
Demay MB, Pittas AG, Bikle DD, et al. Vitamin
D for the Prevention of Disease: An Endocrine Society Clinical Practice
Guideline. J Clin Endocrinol Metab. 2024;109:1907–1947.Endocrine Society. Vitamin D for the Prevention of Disease – Clinical Practice Guideline.
2024.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zdravlje bez mitova: vodič kroz informacije u digitalnom okruženju“, koji se sufinancira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije








