left
.png)
Piše:
Medicinski potvrđeno
Stručno mišljenje:
prof. dr. sc. Domagoj Drenjanević
Denga i čikungunja više nisu samo tropske bolesti: trebamo li ih očekivati i u Hrvatskoj?
Lokalno stečeni slučajevi denge i čikungunje ove su godine potvrđeni u Francuskoj i Italiji, a tigrasti komarac koji ih može prenositi već je godinama prisutan i u Hrvatskoj. Znači li to da bolesti koje smo povezivali s tropima postaju nova prijetnja i kod nas ili su za lokalni prijenos potrebni puno specifičniji uvjeti?
Denga i čikungunja sve se češće pojavljuju u europskim zdravstvenim izvješćima, ali i u medijskim naslovima. Krajem listopada ponovno je objavljeno da su u Italiji i Francuskoj potvrđeni novi lokalno stečeni slučajevi denge, odnosno infekcije kod osoba koje se nisu zarazile na putovanju izvan Europe.
Prema najnovijim podacima ECDC-a, zaključno s 21. listopada 2026. u Italiji su zabilježena 73 lokalno stečena slučaja denge, a u Francuskoj sedam. Čikungunja je ove godine zabilježena u znatno većem broju u Francuskoj, sa 182 lokalno stečena slučaja, dok je Italija prijavila jedan slučaj.
To ne znači da se pred Hrvatskom nalazi epidemija ovih bolesti. Ali postoji važan preduvjet za njihov mogući lokalni prijenos: azijski tigrasti komarac Aedes albopictus već je dugo prisutan i kod nas. Hrvatska je još 2010. zabilježila i lokalni prijenos denge na Pelješcu.
Što se mora dogoditi da bi se virus koji u zemlju unese zaraženi putnik počeo širiti među lokalnim stanovništvom, koliko je takav scenarij danas realan te koliko su denga i čikungunja zapravo opasne objašnjava prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević, dekan Medicinskog fakulteta Osijek Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i pročelnik Zavoda za kliničku mikrobiologiju i bolničke infekcije KBC-a Osijek, te član Povjerenstva za mikrobiologiju Ministarstva zdravstva.
Što su denga i čikungunja i po čemu se razlikuju?
Obje su virusne bolesti koje prenose komarci. Dengu uzrokuje virus denge iz roda Orthoflavivirus (ranije Flavivirus), porodica Flaviviridae. Naziv „denga” vjerojatno je španjolska prilagodba svahilijskog izraza ki denga pepo, kojim se opisivao iznenadni napadaj nalik grču koji se pripisivao zlom duhu. Postoje četiri serotipa virusa, pa se ista osoba može zaraziti više puta. Čikungunju uzrokuje virus čikungunje iz roda Alphavirus, porodica Togaviridae. Naziv potječe iz jezika kimakonde s juga Tanzanije i znači „ono što savija”, odnosno „bolest koja savija zglobove”, jer se oboljeli „savijaju“ zbog jake boli. Obje bolesti počinju naglom vrućicom nekoliko dana nakon uboda. Denga češće donosi jaku glavobolju, bol iza očiju, bolove u mišićima i osip. Kod čikungunje u prvom su planu jaki, obično obostrani bolovi u zglobovima šaka, zapešća i gležnjeva. Bolesti se prenose ubodom komaraca roda Aedes, ne izravno s čovjeka na čovjeka. U Europi ih prenosi tigrasti komarac Aedes albopictus, prisutan u Hrvatskoj od 2004. Importirani slučaj označava bolesnika koji se zarazio u inozemstvu, a autohtoni ondje gdje je otkriven, lokalno stečen i prenesen, u domovini prebivanja, bez putovanja
Što za stvarni rizik znači prisutnost Aedes albopictus u Hrvatskoj?
Kako lokalni prijenos uopće može započeti? Potreban je niz uvjeta: bolesnik s virusom u krvi, tigrasti komarac koji ga ubode i dovoljno toplo vrijeme da se virus u komarcu umnoži prije sljedećeg uboda. Sama prisutnost komarca nije epidemija. Presudni su broj importiranih (unesenih) slučajeva, gustoća komaraca, temperatura i brzina prepoznavanja bolesti. Hrvatska je to iskusila 2010. kad je na Pelješcu zabilježen lokalni prijenos i autohtoni slučajevi denga groznice. Do tada su bilježeni samo importirani slučajevi denge kod putnika. Važno je za reći i da se većina oboljelih oporavi za tjedan-dva. Teška denga s krvarenjem i šokom rijetka je, češća pri ponovnoj infekciji, a bolovi u zglobovima nakon čikungunje mogu trajati mjesecima.
Kako ih razlikujemo od virusa Zapadnog Nila?
Virus Zapadnog Nila prenosi domaći komarac Culex, rezervoar su ptice, a većina zaraza prolazi bez simptoma. Kliničke slučajeve pouzdano razlikuje tek mikrobiološka laboratorijska dijagnostika.
Postoje li liječenje ili cjepiva i za koga?
Specifičnog lijeka nema te je liječenje simptomatsko: mirovanje, nadoknada tekućine i paracetamol. Kod sumnje na dengu ne treba uzimati aspirin ni ibuprofen jer povećavaju rizik od krvarenja. Cjepiva postoje, ponajprije za putnike, prema procjeni liječnika s obzirom na rizik nastanka infekcije.
Kao prevenciju je potrebno smanjiti postojanje komaraca u neposrednoj blizini osoba: prazniti posude sa stajaćom vodom i koristiti repelente. Tko u dva tjedna od povratka iz tropskih krajeva dobije vrućicu, neka se javi liječniku, spomene putovanje i štiti se od uboda da ne zarazi komarce.
Hoće li takvi događaji u Europi biti češći? Vjerojatno da. Uz toplija ljeta i širenje tigrastog komarca broj i veličina žarišta u Europi rastu.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zdravlje bez mitova: vodič kroz informacije u digitalnom okruženju“, koji se sufinancira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije
Literatura
1. European Centre for Disease Prevention and Control. Seasonal surveillance of dengue in the EU/EEA, 2026 [Internet]. Stockholm: ECDC; 2026 [citirano 22. 10. 2026.]. Dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/dengue/surveillance-and-updates/seasonal-surveillance-dengue-eueea-weekly
2. European Centre for Disease Prevention and Control. Seasonal surveillance of chikungunya virus disease in the EU/EEA, 2026 [Internet]. Stockholm: ECDC; 2026 [citirano 22. 10. 2026.]. Dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/chikungunya-virus-disease/surveillance-and-updates/seasonal-surveillance
3. Paz-Bailey G, Adams LE, Deen J, Anderson KB, Katzelnick LC. Dengue. Lancet. 2024;403(10427):667-82. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(23)02576-X. 4. Etymologia: dengue. Emerg Infect Dis. 2006;12(6). https://doi.org/10.3201/eid1206.et1206.
5. Bartholomeeusen K, Daniel M, LaBeaud DA, Gasque P, Peeling RW, Stephenson KE, et al. Chikungunya fever. Nat Rev Dis Primers. 2023;9(1):17. https://doi.org/10.1038/s41572-023-00429-2.
6. Vilibic-Cavlek T, Janev-Holcer N, Bogdanic M, Ferenc T, Vujica Ferenc M, Krcmar S, et al. Current status of vector-borne diseases in Croatia: challenges and future prospects. Life (Basel). 2023;13(9):1856. https://doi.org/10.3390/life13091856.
7. Cattaneo P, Salvador E, Manica M, Barzon L, Castilletti C, Di Gennaro F, et al. Transmission of autochthonous Aedes-borne arboviruses and related public health challenges in Europe 2007-2023: a systematic review and secondary analysis. Lancet Reg Health Eur. 2025;51:101231. https://doi.org/10.1016/j.lanepe.2025.101231.
8. Farooq Z, Segelmark L, Rocklöv J, Lillepold K, Sewe MO, Briet OJT, et al. Impact of climate and Aedes albopictus establishment on dengue and chikungunya outbreaks in Europe: a time-to-event analysis. Lancet Planet Health. 2025;9(5):e374-83. https://doi.org/10.1016/S2542-5196(25)00059-2.
9. Cochet A, Calba C, Jourdain F, Grard G, Durand GA, Guinard A, et al. Autochthonous dengue in mainland France, 2022: geographical extension and incidence increase. Euro Surveill. 2022;27(44):2200818. https://doi.org/10.2807/1560-7917.ES.2022.27.44.2200818.
10. Richardson JS, Anderson DM, Mendy J, Tindale LC, Muhammad S, Loreth T, et al. Chikungunya virus virus-like particle vaccine safety and immunogenicity in adolescents and adults in the USA: a phase 3, randomised, double-blind, placebo-controlled trial. Lancet. 2025;405(10487):1343-52. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(25)00345-9.
